![]() |
| Lili Bluz, Dall-e generesiano |
– Džon Lenoks, Da li je nauka sahranila Boga?
Informacija, prema savremenim naučnicima poput Džona Arčibalda Vilera, nije samo sredstvo za prenos značenja već osnovna komponenta stvarnosti. Viler je razvio koncept poznat kao „It from Bit“, tvrdeći da je univerzum u svojoj osnovi izgrađen od informacija. Prema ovom gledištu, svaka čestica materije nije ništa više nego rezultat binarnih odluka – osnovnih jedinica informacija. Kvantna fizika ovo ilustruje kroz pojave poput kvantne zapletenosti, gde informacije o stanju jedne čestice momentalno utiču na drugu, bez obzira na udaljenost. Informacija, u ovom slučaju, postaje nešto što ne poštuje granice prostora i vremena – nešto što je osnovno i neuništivo.
Ideja koja se često povezuje s ovim razmatranjima je „adjacent possible“, koncept koji je razvio Stjuart Kaufman. Prevedeno kao „neposredno moguće“ ili „susedne mogućnosti“, ovaj termin opisuje prostor mogućnosti koje su dostupne iz trenutnog stanja sistema. Na primer, evolucija fotosinteze u ranim ćelijama omogućila je razvoj složenijih oblika života. Fotosinteza nije bila deo početnog sistema, ali kada su određeni uslovi stvoreni, ona je postala deo neposrednog prostora mogućnosti.
U kontekstu tehnologije, internet je stvorio prostor za inovacije poput društvenih mreža i veštačke inteligencije. Pre interneta, ove mogućnosti nisu postojale, ali su postale logične kada su se stvorili tehnički preduslovi. Isto se može reći za ljudsku kreativnost: iz postojećih reči i ideja, uvek se otvaraju novi horizonti značenja, stvarajući nove jezičke konstrukte, umetnička dela i naučne teorije.
Kada primenimo koncept „adjacent possible“ na informaciju i svest, otkrivamo kako univerzum koristi informaciju za stvaranje složenijih struktura. Alfred Nort Vajthed je predložio da je univerzum mreža događaja, gde svaki događaj nosi informaciju i stvara nove mogućnosti za povezivanje i evoluciju. Informacija, u tom smislu, nije statična – ona je dinamična, stalno se reorganizuje, proširujući prostor mogućeg i omogućavajući univerzumu da se razvija.
Na mikro nivou, mozak funkcioniše na sličan način. Neuronske mreže neprestano stvaraju nove veze na osnovu primljenih informacija, omogućavajući nam da istražujemo nove ideje i stvaramo nove uvide. Isto tako, kvantna spletenost sugeriše da je informacija ključna čak i na najosnovnijim nivoima stvarnosti. Kada se čestice „povežu“, informacije o njihovom stanju postaju deo jedinstvenog sistema, sugerišući da informacija nije samo prenosnik već i organizator stvarnosti.
Literatura i izvori:
Wheeler, J. A. (1990). „Information, Physics, Quantum: The Search for Links.“ Complexity, Entropy, and the Physics of Information.
Kauffman, S. A. (1995). At Home in the Universe: The Search for the Laws of Self-Organization and Complexity.
Whitehead, A. N. (1929). Process and Reality.
Tononi, G. (2004). „An Information Integration Theory of Consciousness.“ BMC Neuroscience.
Chalmers, D. J. (1995). „Facing Up to the Problem of Consciousness.“ Journal of Consciousness Studies.
Jung, C. G. (1959). Archetypes and the Collective Unconscious.
Zeilinger, A. (2010). „Quantum Information and the Foundations of Quantum Mechanics.“ Nature Physics.
Filozofija uma (Deo prvi: Panpsihizam i pitanje svesti)



